Spomenik vitezu Borisu Troskotu Ringu svečano je otkriven sinoć u Kašiću, a na skupu je najavljeno da će spomenik u svom Putičanju dobiti i Boris Kartelo, koji je poginuo zajedno s Ringom dok su 24. veljače 1993. branili Hrvatsku u nedalekim Dragišićima.
“Ako vam je težak stijeg čestitosti utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati”, stoji upisano na reljefu spomenika ispred kašićkog društvenog doma. Na Ringov rođendan su ga otkrili članovi obitelji, zajedno s prijateljima, mještanima, suborcima… Načelnik Ivan Gulam obećao je da Pirovac nikad neće zaboraviti pale branitelje.
– Kaže geslo Petra Zrinskog “Navik on živi ki zgine pošteno” i ja doista vjerujem da će ime našeg Ringa u ovom kraju živjeti vječno. Ovo spomen obilježje ispred novog kašićkog društvenog doma će sve buduće generacije, pa sve više i turiste ovog kraja, podsjećati da sloboda koju danas uživamo nije došla sama po sebi i bez krvi – rekao je ovom prigodom načelnik Gulam.
Tijelo Borisa Trskota nikad nije pronađeno, tako da se on i 26 godina nakon bitke u kojoj je zarobljen i ubijen smatra nestalim, a ne poginulim braniteljem. Da u njegovom Kašiću ipak postoji mjesto gdje se može zapaliti svijeća i položiti cvijet, zaslužni su Mjesni odbor Kašića koji je lani prikupio od donatora 23.000 kuna te Općina Pirovac koja se pridružila s još 50.000 kuna.
– Moja generacija ima obvezu čuvati sjećanje na Domovinski rat i prenijeti ga idućim naraštajima. Kao načelnik mogu najaviti da ovo nije zadnji spomenik našim herojima. Uredit ćemo i spomenik svim pirovačkim žrtvama u centru Pirovcu te spomenik Borisu Kartelu u Putičanjima koji je stradao u Dragišićima tog 24. veljače 1993. godine, zajedno s Borisom Troskotom Ringom – najavio je Gulam.
Tog 24. veljače 1993. godine deset branitelja ostalo je opkoljeno na najisturenijem položaju u Dragišićima. Šest sati pružali su otpor – uništili tenk, dvojicu napadača ubili, dvojicu ranili – sve dok nisu ostali bez municije. Šestorica su završila u kninskom zatvoru, a četvorica su iz bezobzirne osvete ubijena. Zarobljenici te tijela Jakova Crvelina i Borisa Kartela kasnije su razmijenjeni, dok ostaci Borisa Troskota i Borislava Periše nikad nisu pronađeni. Tijekom 26 godina potrage za njihovim tijelima kopalo se bez rezultata na 36 mjesta.
Tonči Mrša, koji je 1993. godine bio pomoćnik zapovjednika 15. domobranske pukovnije, iskoristio je otkrivaje spomenika Borisu Troskotu da još jednom apelira na državne institucije da se tijela nestalih pronađu.
IZVOR: http://rudinapress.hr