Friday, 27 September 2013 07:00

Povijest Pirovca

Zlosela se prvi put spominju 1298. godine u dokumentima pri nastanku šibenske biskupije, a pripadaju župi Srima istočno od Vodica. Mjesto mijenja ime 1930. godine u Pirovac.

Prigodom proslave 1000-te obljetnice krunidbe hrvatskog Kralja Tomislava, u Pirovcu je podignut spomenik u obliku piramide, na kome je upisan tekst: “Historičkim imenom Pirovac, za viteštvo prozvano od Turaka – Zlosela, postavi spomen za vrijeme narodnog kralja Alejsandra i svom prvom hrvatskom kralju Tomislavu 925 – 1925.” Spomenik je otkriven 1930. godine, kao i ploča nad Vratima sela. 

Petar Draganić, soprakomit mletačke flote u Šibeniku, potomak stare i ugledne plemičke porodice, kupio je zemljište na kojem se danas nalazi Pirovac. Zbog opasnosti od Turaka koje su se pojačavale padom Bosne 1463. godine i učestalih napada, Draganić nasipava siku (mali otočić uz obalu) na mjestu sadašnje stare jezgre i izgrađuje tvrđavu s bedemima, crkvu i župni dvor, te kuće za stanovnike koji postaju njegovi koloni.

U povijesti su Turci dva puta osvajali Zlosela, a stanovništvo je bježalo na susjedni otok Murter, da bi ih potom mletačka vlast naredbom vraćala. Utvrda je kao cjelina funakcionirala sve do turskog napuštanja Dalmacije, a branili su je osim mještana i mletački vojnici plaćenici, porijeklom Grci.

Unutar zidina, sve do kraja I. svjetskog rata, živjeli su ljudi i stoka da bi se sredinom prošlog stoljeća stoka izmjestila izvan zidina, a ujedno počela i gradnja stambenih objekata. Tada počinje novija povijest Pirovca.

Kao pobožan čovjek, Draganić je 1510. godine na zapadnoj strani otočića Sustipanca, kojega su Zloseljani nazivali i Mojstar, izgradio samostan za fratre Trećoredce, koji je djelovao do francuske okupacije Dalmacije početkom XIX. stoljeća. Na istom otočiću je, prije samostana Trećoredaca, u ranom srednjem vijeku postojao Benediktinski samostan. O tome, kao i i Zloselima, piše Alberto Fortis u svojoj knjizi “Viaggio in Dalmazia” – “Put po Dalmaciji”.

Legenda o imenu Zlosela Pirovčani su bili hrabri i lukavi, te odlučni braniti svoje domove, ali malobrojni u odnosu na turskog osvajača. Zato su u maloj skupini, na čelu s Urem Kapetanom, kriomice izišli iz utvrde, te iz zasjede ubili turskog časnika. Misleći da ih je mnogo Turci pobjegoše vičući: “Zlo selo, zli ljudi!” Po toj legendi postoji i pjesma u desetercu, čiji su početni stihovi:

“Viče vila s vrva Makirine Ustani se Urem Kapetane, Eto na te Turska vojska iđe.”

Back to top